Međunarodni praznik rada ili Prvi maj je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta iskazuju opću solidarnost radništva i obilježavaju sjećanje na dostignuća radničkog pokreta, odnosno žrtve koje su pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.

Prvi maj je proglašen međunarodnim praznikom rada sa namjerom obilježavanja sjećanja na demonstracije radničkog pokreta 1886. godine, održane u Čikagu. Dan rada je jedan od najrasprostranjenijih praznika na planeti.

Zamah prve industrijske revolucije i industrijalizacije u 19. stoljeću obilježio je nemilosrdno iskorištavanje radnika i radnica od strane vlasnika i poslodavaca. Male dnevnice, dnevni rad od 12 do  18 sati, iskorištavanje dječije radne snage i život na ivici egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtijevali dostojniji uslovi rada i života. Najveći zamah radnički pokreti su doživjeli u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju – SAD.

Vrhunac se dogodio u Čikagu, maja 1886. godine, kada je na ulice izašla masa od oko 40.000 pripadnika radničkog pokreta ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na demonstrante poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo demonstranata je uhapšeno, a vođe štrajka izvedene su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

Tri godine kasnije, 1889. godine, na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. maja održavati demonstracije dok god radnici i radnice ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

Trebalo je proći nekoliko decenija dok su se radnici i radnice, prvenstveno u zapadnim demokratskim zemljama, djelovanjem sve jačih sindikata, uspjeli izboriti za nešto veća prava sporazumijevajući se sa poslodavcima uz posredovanje države, tako da su se vremenom smirile socijalne tenzije.

Zbog kasnijih povezivanja sa jednopartijskim sistemom i boljševičkim komunizmom, Sjedinjene Američke Države pomjerile su proslavu 1. maja na septembar.

Nakon pada bloka jednopartijskih režima, Prvi maj dobija novu afirmaciju kao dan borbe za radna i ljudska prava razvojem sindikalizma i nastankom nove ljevice, koja je demokratska, te se protivi autoritarnosti.

Međunarodni praznik rada obilježava se velikim marševima, akcijama i demonstracijama, koje organizuju različiti pripadnici i simpatizeri radničkog, sindikalnog i širokog antikapitalističkog pokreta.

Svim članovima i članicama Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH želimo sretan 1. maj – Međunarodni praznik rada!

Mr.sc. Džemaludin Poturović, predsjednik

U ime članova Kantonalnog odbora SSOOiO TK, članova Kantonalnog odbora SSVOONK BiH TK, i u svoje lično ime, svim građanima Bosne i Hercegovine čestitamo 1. mart - Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine!

Predsjednici KO SSOOiO TK i KO  SSVOONK BiH TK,  Kulović Sumedin i Admir Terzić.

Na ulazu u jedan fakultet u Južnoj Africi piše: „Za uništenje bilo kojeg naroda ne trebaju atomske bombe i dalekometne rakete. Potrebno je samo smanjenje kvalitete obrazovanja i dozvola prepisivanja i varanja na ispitima. Pacijenti umiru od takvih liječnika. Zgrade se ruše od takvih inženjera. Novac se gubi iz ruku takvih ekonomista. Pravda nestaje pored takvih advokata i sudija. Krah obrazovanja je krah jednog naroda.“

Poštovane kolegice i kolege! Još jedan 5. oktobar je tu. Ove godine se održava pod motom „Reforma obrazovanja počinje od nastavnika“. Danas ćemo još jednom ukazati na našu profesiju, preopterećenu, nedovoljno plaćenu i podcijenjenu. U vremenu pandemije mnogi su tek shvatili njen značaj, zato što se 1,6 milijardi učenika našlo van škole. Deklarativno se izražavala zahvalnost nastavnicima koji su u tom vremenu postali čarobnjaci koji su se dovijali na sve načine u borbi sa nedostacima, kako bi obrazovanje preživjelo.

Međutim, većina vlada ni nakon toga nije izvršila neophodna ulaganja u obrazovne sisteme, niti su pružili podršku nastavnicima koja im je očajnički bila potrebna. I umjesto aplauza, koji su dobijale neke druge profesije, mi smo ostavljeni iscrpljeni i istrošeni. Iskusni nastavnici često napuštaju profesiju koju vole, jer su potplaćeni i nedovoljno cijenjeni u društvima gdje obrazovne institucije i politike ne poštuju ljude koji su posvećeni svojim učenicima. Velikom borbom uspijevamo dobiti mrvice iz nikad većih budžeta, koje ne mogu ublažiti posljedice inflacije. I to što nemamo finansijsku podršku Federalnog ministarstva obrazovanja, koju smo povodom Dana nastavnika nekada imali, dovoljno govori o odnosu politike prema našem pozivu.

Mi nismo u njihovim očima zaslužni ni za uspjehe naših učenika, jer da nije tako povećala bi se ulaganja u sisteme obrazovanja, popravljala bi se prava i uslovi rada za nastavnike, ulagalo bi se u njihov profesionalni razvoj, a sa sindikatom bi se vodio ravnopravan socijalni dijalog. Politike se bore za nepravedna zapošljavanja, čime pokazuju da za naše učenike ne žele najbolje, nego stranački obojene nastavnike. Ne razumiju položaj naših kolega koji godinama rade na određeno i u takvoj životnoj nesigurnosti ne mogu zasnovati porodicu ili planirati njeno proširenje.

Vrijeme je da glasno kažemo da se ne može očekivati kvalitetno obrazovanje bez ulaganja u nastavnike. Vrijeme je da se sa riječi pređe na djela. Bolju budućnost mogu izgraditi jedino mladi ljudi, a u njihovom „građenju“ presudnu ulogu imaju nastavnici. Reforma obrazovanja mora biti za svakog učenika i ta reforma mora ići preko nastavnika, jer su oni najvažniji faktor u postizanju kvalitetnog obrazovanja. Bolja budućnost je nemoguća bez posvećenosti obrazovanju. Politike moraju shvatiti da ulaganjem u nas, ulažu u budućnost ove zemlje. Cijeniti nas moraju, ne tako što će nam na Dan nastavnika uputiti čestitke sa dobro poznatim frazama, nego što će nas istinski cijeniti i podržati, najbolje nagrađivati i ulagati u edukacije da budemo još bolji.

Mi radimo u vremenu u kojem moramo biti, ne samo odgovorni i vrijedni, mi moramo biti i zanimljivi i inovativni, u vremenu u kojem se od nas puno traži a malo daje, vremenu u kojem odgajamo i obrazujemo mlade ljude koji vide da se obrazovanje i pošteno stečene diplome ne isplate i da najbolje prolaze i budućnost nam grade, loši đaci koji su diplome kupili ili ih nemaju. A mi ih moramo učiti da to nije tako. To je borba Davida i Golijata. I mi je prihvatamo. Naša riječ je Davidova praćka kojom moramo pobijediti velikog i snažnog Golijata.

Moramo u toj borbi dati više od 100% sebe da bismo izvojevali tu pobjedu. I mi to možemo. Izborimo mjesto u društvu koje nam pripada, budimo snaga u transformaciji obrazovanja za svakog učenika, pokažimo kako nastavnici i učenici mogu graditi bolju budućnost, jer moć i optimizam su svojstveni obrazovanju i uvijek su pružali nadu u budućnost.

SRETAN NAM 5. OKTOBAR – NAŠ DAN!

SSVOONK BIH

Poštovane kolegice i kolege!

Pomalo umorni, ali sa ponosom, možemo konstatovati da u ovim izuzetno teškim vremenima, na krajnje odgovoran i profesionalan način, još jednu školsku godinu uspješno privodimo kraju. Iza nas je godina u kojoj smo bili suočeni sa mnogim izazovima, godina u kojoj smo se borili sa „učenjem na daljinu“ i sa ograničenjima uzrokovanim epidemiološkim mjerama u školama. Zajedno sa našim učenicima smo se trudili izvući maksimum brinući se, ne samo o kvalitetu obrazovanja, nego i o zdravlju. Pokazali smo da se možemo brzo prilagoditi novim uvjetima, a često smo ostajali sami i bez podrške onih koji su nam u ovakvim trenucima trebali pružiti podršku. 

Nažalost, platili smo i još uvijek plaćamo previsoku cijenu u onom najvrednijem što čovjek ima - zdravlju i životima.

Preko dvadeset naših kolegica i kolega u sistemima srednjeg obrazovanja i kulture na području Federacije BiH izgubilo je živote od posljedica infekcije covid-19 virusom. Cijela jedna mala škola. To je nenadoknadiv gubitak, ne samo za njihove porodice i kolektive, nego i za cjelokupne sisteme obrazovanja i kulture, ali i za društvo u cjelini. Pamtićemo ih i spominjati po dobru, prije svega po požrtvovnosti u misiji odgoja i obrazovanja onih zbog kojih smo tu – naših učenika.

Enorman broj radnika u obrazovanju i kulturi je prebolio ovu opaku bolest na teži ili lakši način, sa težim ili lakšim posljedicama.

Ovo je nepobitan dokaz da smo bili u pravu kada smo upozoravali na to da su radnici u obrazovanju, nakon zdravstvenih radnika koji su u direktnom kontaktu sa covid pacijentima, najizloženija kategorija ljudi u društvu i da to treba na poseban način cijeniti i vrednovati.

Sa punim pravom tražimo i očekujemo da vlasti na svim nivoima u Bosni Hercegovini  učine sve i obezbijede dovoljnu količina vakcina kako bi se uz poštovanje utvrđenih prioriteta (bez izuzetaka) što prije završila započeta imunizacija naših članova koji to žele. Na taj način će se stvoriti neophodni preduslovi za daljnje odvijanje nastavnih procesa i rada i stvaralašta u području kulture. Smatramo da ćemo ukoliko se to ne desi doći do granica našeg požrtvovanja i daljeg angažmana što nikako ne želimo jer PLATILI SMO PREVISOKU CIJENU!

Uz čestitke za uspješno privođenje kraju nastavne godine, za požrtvovanje koje su radnici u obrazovanju pokazali nastojeći svojim učenicima pružiti maksimalnu podršku i pomoć u ovom teškom vremenu, na razumijevanju i entuzijazmu, svim našim članovima želimo sretan 30. maj Dan Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, nauke i kulture Bosne i Hercegovine!

Predsjednik

dr.sc. Admir Terzić, s.r.